Teorije zavjere gruba su praksa
Napet šou
Linkovi
  
Galerija
Izdvojeno
Arhiva
Shoutbox
4.11.2011 19:53 :: Actos Lawsuit
You guys are second to none when it comes to excellent writing
4.11.2011 19:53 :: Mesothelioma Lawyer Philadelphia
Superior writing is what draws me here, thanks so much
4.11.2011 19:53 :: Fosamax Femur Fracture
What a terrific place to come and get the info you need to succeed
4.11.2011 19:54 :: Fosamax Lawsuit
I can't thank you enough for spreading the word
4.11.2011 19:54 :: Mesothelioma Lawyer
You should tip your hat for being such wonderful people
4.11.2011 19:54 :: Depakote Lawsuit
Some meds have been linked to birth defects in children
4.11.2011 19:55 :: Effexor Lawsuit
Can't stop coming here and gathering key intel, thanks and keep it up
7.11.2011 19:15 :: mesothelioma lawyer
da li sam kod tebe bio pročitao jednu fenomenalnu ojesmu na engleskom koja je počinjala nešto tipa:there's beauty in faith..."???Thanx
7.11.2011 19:15 :: weight loss
Can't stop coming here and gathering key intel, thanks and keep it up
7.11.2011 19:16 :: Asbestos Lawyer
I can't thank you enough for spreading the word
7.11.2011 19:16 :: Mesothelioma Attorney
You should tip your hat for being such wonderful people
7.11.2011 19:16 :: Asbestos Attorney
I can't thank you enough for spreading the word
12.11.2011 7:48 :: Ban Terbaik di Indonesia GT Radial
Ban Terbaik di Indonesia GT Radial
12.11.2011 7:49 :: Ban Terbaik di Indonesia GT Radial
Ban Terbaik di Indonesia GT Radial
12.11.2011 7:50 :: Ban Terbaik di Indonesia GT Radial
Ban Terbaik di Indonesia GT Radial
17.12.2011 6:27 :: Ban Terbaik di Indonesia GT Radial
 Nije li poražavajuće to što ne shvaćamo da ne moramo mi biti ti koji bi mogli uvjetovati preuranjeni završetak ovog civilizacijskog ciklusa? Uzimamo za sigurno da sve odlazi k vragu, prihvaćamo neravnopravnu raspodjelu bogatstva k
30.12.2011 20:41 :: Software Akuntansi
hi there
31.12.2011 19:42 :: ObatKuat
ObatKuat
26.1.2012 9:50 :: Grosir Baju Murah
Grosir Baju Murah
26.1.2012 9:52 :: Jual Beli Mobil Bekas
Jual Beli Mobil Bekas
26.1.2012 9:53 :: Rumah Dijual
Rumah Dijual
27.1.2012 10:05 :: ObatKuat
ObatKuat
27.1.2012 22:30 :: Software Akuntansi Laporan Keuangan Terbaik
Software Akuntansi Laporan Keuangan Terbaik
27.1.2012 22:31 :: Tips dan Artikel
Tips dan Artikel
28.1.2012 5:55 :: Training IT
Training IT
28.1.2012 5:57 :: Lowongan IT
Lowongan IT
28.1.2012 5:59 :: Kursus Komputer
Kursus Komputer
Blog
petak, siječanj 27, 2012
Poruka ljubavi (naknadno objavljeno)
    Lijep pozdrav svima u ovom predapokaliptičnom periodu i po prvi puta u apokaliptičnoj 2012. godini. Šalu na stranu, vidjet ćemo svi skupa što će nam donijeti ova godina koja je prethodnih godina bila najavljivana kao iznimno bitna u čitavoj ljudskoj povijesti (jer se navodno zatvara jedan ogroman vremenski ciklus čiji kraj se s različitih aspekata tumači na temelju drevnog majanskog kalendara). Već se mnogo priča o pomaku u ljudskoj svijesti na pozitivnu stranu, na viši nivo gdje će nam percepcija biti proširena, empatija povećana i kada bi se trebale dogoditi čarobne stvari zbog kojih će svijet postati jedno ljepše mjesto. Ono čemu trenutno svjedočimo u potpunosti je oprečno prorokovanom. Suprotno teoriji pomaka u ljudskoj svijesti stoje apokaliptične verzije događaja čiji su uzroci pripisani promjenama u galaksiji, ali koji također nalaze mjesto i u ljepšim raspletima. Da li će Zemlja totalno poludjeti kako to inače čini periodično na prelazu između ogromnih vremenskih razdoblja ili će se dogoditi nešto pozitivno uzrokovano galaktičkim poravnanjem planeta - vidjet ćemo. Osobno sam u poslovnom svemiru osoba tehničke struke, sklonija (prema vlastitom sudu) razumnijem razmišljanju da poravnanje nestaje već ako se pomaknemo s točke promatranja s koje vole gledati oni koji takvu ideju o 2012. propagiraju. A da Zemlja luduje, da se klima mijenja (kako se čini – najviše zbog prirodnih ciklusa, manje zbog čovjeka koji Zemlju ipak ne može uništiti) – to je očigledno. Nadajmo se samo da neće biti puno gorih stvari. Od njih gori može biti jedino čovjek. A za neke osobe ljudski postupci dobivaju pozitivne bodove na skali užasnosti i bogohuljenja ukoliko su oni učinjeni od strane ateista.

    Nažalost, i danas možemo čuti takve izjave koje, bojim se, nemaju nikakve osnove u praksi. Čak je praksa nekih samoprozvanih velikih vjernika da uvijek nekome stanu na žulj ako je taj netko drukčijih svjetonazora i vjeroispovjesti od njihove. Ovih dana imali smo priliku čuti neke čudne izjave politički i, paradoksalno, religijski visoko rangiranih osoba u Hrvatskoj. Zapravo, jedna osoba izjavila je kako su za sranja između Hrvatske i Srbije, kasnije i Bosne, krivi ljudi koji odbijaju Boga. Vjerujem da odbijanje boga za tu osobu predstavlja također i nezainteresiranost za boga u crkvenom konceptu jer tako je, nažalost, kod mnogih. Ta osoba je naš vojni ordinarij, ali pod „naš“ mislim isključivo na hrvatski, a ne moj ili nečiji drugi koji s vjerom nema velike povezanosti ili nema nikakvu. Krivo je Hrvatsku i Srbiju nazivazi božjim zemljama i za svakog njihovog pripadnika pretpostavljati da je katolik ili pravoslavac ukoliko je Hrvat ili Srbin. Nema smisla u takvom forsiranju tradicije i to doista nije lijep čin ako se čini na takav način. Svojevremeno mi se isto dogodilo na jednom razgovoru za posao i na neki način te na moju sreću – tamo ne radim. Ali pustimo sada to, vratimo se priči.

    U priči je ključno odmah zamijetiti jedan apsurd na kojeg se definitivno općenito ne gleda sa strane koju ću navesti. Dapače, dvije strane koje ću spomenuti usko su povezane ne samo u nas. Slušajte sada ovo – „vojni ordinarij“... U kojem normalnom svijetu prakticiranje vjere i boga treba imati poveznicu sa ubijanjem, otimanjem zemlje, kolonizacijom, ratovima i patnjom? Naravno, tko uopće smatra da je ovaj svijet više normalan? Problem je jedino u tome što se nikome ne da ništa mijenjati – na sebi niti oko sebe, osim ako to „oko sebe“ ne znači destrukciju u kojem već pogledu.

    „Teško duši u kojoj bog ne prebiva“ – veli „naš“ ordinarij.

„Ovaj rat agresorski bio je posljedica ateizacije, bezboštva i odbijanja Boga“ – progovara taj čovjek. Još k tome navodi da se s druge strane nalazi križ koji je snažna poruka ljubavi. Analizirajmo sada ovo.

    Koliko se sjećam vjeronauka iz vremena dok sam osobno smatrao da sam član zajednice vjernika, dok se nisu dogodile neke stvari, rečeno mi je da je bog svuda i u svemu. Prema tome, teorija o tome da u nečijoj duši on ne prebiva (uz pretpostavku da postoji) nema nikakvu osnovu. On je i u lošim dušama, jebiga... A ovaj rat bio je, bojim se, ipak posljedica vanjske i unutarnje politike obmane različitih naroda s ovih prostora od strane velikih sila kroz desetljeća. Jugoslavija, sve prije nje i ovo sada također je obmana, iluzija koju živimo. Manipulirani smo do krajnih granica od strane struja ljudi „na pozicijama“ koji će zametnuti rat i zbog čijeg ćemo djelovanja u neznanju klati jedni druge u najžešćem ritmu prožetom, katoličanstvom, pravoslavljem, islamom... Nemaju ti ratovi previše veze s vjerovanjima, barem ne sa spiritualne strane. Imaju veze s vjerovanjima u ono što nam se proda kao istina, bila ona politička, ekonomska, povijesna, geografska ili kakva već...

    A križ i razapinjanje dobre osobe na istome? Kakve to veze treba imati s porukom ljubavi? Ako uzmemo u obzir da je Isus uopće postojao, tog divnog čovjeka, spiritualno biće iz druge dimenzije, vanzemaljca ili što već, ne bismo trebali pokazivati u smrtnoj agoniji i dječicu njime plašiti ako učine nešto zbog čega u razumnom svijetu ipak ne bi uopće trebali biti kažnjeni, a kamoli gorjeti u paklu. Jer kao dijete opsovao sam boga neki broj puta, što mogu... A onda mi onaj čovjek u ispovjedaonici kaže da je to veći grijeh nego ubiti čovjeka. „Jebiga, već gorim“, pomislih... Takav apsurd danas mi je jasan i smiješan, a boga su me naučili psovati puno veći vjernici od mene tada i u tom okruženju. Danas se događa isto, ali za to više ne marim. Neka izgovara tko što hoće. Isus kao lik, fiktivan ili ne, bio je odličan čovjek, a odlične ljude, kao niti bilo koje druge, ne bismo trebali ubijati, a kamoli njihovim leševima kititi crkve, učionice, bolničke sobe, razne vrste hodnika i ostala mjesta gdje podjednako obitavaju ljudi drukčijih vjeroispovjesti skupa s onima koji su kršćani ili koji jednostavno (kao mnogo ljudi koje poznajem i dobro znam) ne mare za rituale, molitve ili uopće za boga i crkvu, ali se vole počastiti kada su krštenja i krizme. Ovo dakako ne mislim s negativnog aspekta. Na neki način sam i osobno gurman i volim povremeno takvu vrstu hedonizma, bez obzira na razlog. A da znate, ateisti također umiju proslaviti blagdane sa bližnjima koji vjeruju i prakticiraju vjeru u bilo kojem obliku. Bitna je humanost, empatija i pozitivnost i to ne samo u takvim razdobljima.

    Pred kraj bih napomenuo da je dotični gospodin i biskup izjavio kako uz vjeru treba graditi bolju Hrvatsku koja je sada bolesna. Nažalost, dio ekipe koja je Hrvatsku uništila dolazi iz istih vjerskih i paradoksalno političkih krugova kao i sam biskup koji je također izjavio kako Hrvatsku i Hrvate ne treba varati ni obmanjivati, pljačkati i siromašiti, što također naočigled svojih podanika i vjernika čine sami nemoralni akteri ove apsurdne Hrvatske stvarnosti i iluzije. A ako Hrvatsku ne treba siromašiti i obmanjivati, čemu onda pozivanje u Zagreb sadašnjeg pape koji pred tolikom masom izjavio kako je za Hrvatsku dobro da uđe u EU? Jest, dobro je, ali samo za ljude iz pravih centara moći – Rima, tj. Vatikana, Londona, Pariza i drugih.

    Prema saznanjima iz života u Hrvatskoj, samo mali broj ljudi prakticira odlazak u kazalište, a veliki dio zainteresiran je za turbo-folk, konstantno odmaranje mozga i krvoproliće. Međutim, nikako se ne mogu odvojiti od razmišljanja o tome kako smo svi istovremeno glumci i gledatelji jedne najapsurdnije, najmorbidnije, najbogohulnije sa svih spiritualnih aspekata i jebeno najveće tragikomične prestave u povijesti. Dakle, što će nam donijeti 2012. godina? Ono što sami odlučimo. A ako odlučimo ponovo vjerovati drugome, pogotovo ako nas je taj netko skupa s drugima varao već godinama, desetljećima i stoljećima, onda nikakav „pomak“ ne dolazi u obzir. Barem ne u pravom smjeru. Laku noć, dragi ljudi, bili vjernici ili ne. I neka se neki rješe mišljenja da biti vjernik znači biti katolik. Nisam kivan na vjernike, već na neipsravne ljude, bez obzira na to kako se deklariraju, jer i oni stvaraju ovaj svijet kao i ja sam. Samo je pitanje toga što je kome ispravno i koliko tko unosi destrukcije u odnosu na kreativu. Za manjak destrukcije potrebno je otvarati um i pokušati prepoznati mentalne kaveze. Zovite boga kako hoćete i dajte mu lik kakvog hoćete, ali ova Hrvatska nema nikakve veze s božanstvenim. Ono što je u njoj božanstveno, uskoro se planira eksploatirati, privatizirati i uništiti ekonomskim bijesom, ali i psihološkim. A križem nas plaše jer čovječanstvo na križ planiraju nabiti. Svoje ruke i stopala ne bismo smjeli dati, ali niti pribijati drugome. A uz zvuke čavala u hrvatski lijes, još jednom vam želim laku noć nakon koje će nam svanuti upitno dobro jutro...

bluzer81 @ 10:33 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Patnje mladog inženjera (naknadno objavljeno)
    Evo ga - da ne bi izgledalo kao da stalno, kako se neki našale ili ozbiljno misle, plašim svoju okolinu, ispričat ću vam jednu anegdotu u kojoj ili sličnoj je svatko barem jednom sudjelovao, a koja opisuje koliko smo zapravo ovisni o dosadašnjoj i modernoj tehnologiji. I koliko u nekim situacijama ispadamo jednostavno - glupi...

    6:30 je ujutro. Oba mobitela, privatni i poslovni, zvone u isto vrijeme istu bluz melodiju, s pomakom od nekoliko sekundi. Užasna buka dvaju istih pjesama u različito vrijeme nije dovoljna da ustanem. Pustim još 2-3 puta da odzvone svakih 9 min i napokon ustajem. Odmah je u mislima crna kava. Mrak je u sobi. Pritisnem prekidač za svjelo.

    Još uvijek je mrak u sobi. Umjesto pomisli da je došlo do prekida opskrbe električnom energijom...e j...a sada...lakše je reći ono neispravno - „nestalo je struje“...dakle, umjesto toga, prvo iz nekog razloga pomislim da se isklopio automatski osigurač. Uđem u drugu prostoriju gdje je kutija s osiguračima i umjesto jednostavnijeg načina - isprobavanja drugog prekidača - pokušavam u mraku vidjeti da li je osigurač isključen. Potom se napokon sjetim upaliti drugu žarulju. Ne radi. Aha, glupane - ipak je nestalo struje. Ah, dobro, kratko sam tu, dok kolege iz struke naprave što treba, već ću biti doma, a sada ionako odmah idem. Dobro...

    Nalijem vode u popularnu „džezvu“ i stavim ju na plinski štednjak. Pustim plin i pritisnem tipku za iskru. Dok se neprekidno čuje „tzk, tzk, tzk...“, pitam se kojeg vraga se događa i zašto nema iskre. Ah, da, nema struje.

    Odlazim natrag u sobu po upaljač na plin za plin i pokušavam upaliti računalo s kojega ću slušati Bruce-a Springsteen-a. Samo pjesmu-dvije dok popijem kavu i zapalim cigaretu prije polaska. Hvatam upaljač za ugrijati vodu, pritišćem tipku za paljenje računala i pizdim jer ne znam zašto se ne pali. Gledam u prekidač na produžnom kabelu. Upaljen je. Ali lampica ne svijetli. Nema struje.

    Vraćam se u kuhinju i opet pokušavam upaliti plin iskrom dok upaljač držim u drugoj ruci kojom odvrćem ventil za plin. Soba se već lagano puni plinom koji mi ulazi u nosnice. Nema struje. Koristim upaljač. Pitam se zašto je mrak u stanu kad ne mora biti. Palim svjetlo. Nema struje. Lupim se po čelu.

    Dok voda uzavre, oprat ću zube i umiti se. Ali već se pitam da li da se umijem ili da se ubijem. Kroz glavu mi prolazi ta fraza s naljepnice na vratima WC-a iz nekadašnje serije u bivšoj YU koju sam kao klinac pratio - „Porodice Milić“. Pomislim da Borisa Novkovića koji je gostovao u jednoj epizodi i na Zijaha Sokolovića, oca u seriji. Lupim se po čelu - koji k...c moram ujutro misliti na Borisa? Ulazim u kupatilo. Palim svjetlo da ne perem zube u mraku. Mraka ostane, struje nestane.

    Obavim što trebam (ne, ne, polako, nisam mislio da sam bio na WC s Borisom u mislima, ne, ne) i napravim tursku crnu kao noć. Odlazim držeći šalicu u ruci do sobe. Palim svjetlo da ne pijem kavu u mraku. Ali soba ostaje crna kao kava. Palim potom računalo čiji ekran ostaje crn. Meni već crno u glavi. Pitam se što li je, da li je Boris kriv? A ova predstava već je smiješnija od Zijahove „Cabares Cabarei“, vjerovatno...

    Sjednem, pripalim cigaretu, popijem kavu. U međuvremenu dignem rolete. Struja više nije potrebna.

    Izlazim iz stana i palim svjetlo u ulazu da vidim zaključati vrata. Bezuspješno. Zaključavam u mraku. Izlazim na prigušeno jutarnje svjetlo. Izlazim iz ulice. Na kraju ulice novi stambeni objekt radnici priključuju na struju. Jedan je dolje, drugi je gore na banderi. Prvi viče: „Jesi zavrn'o to? Ajd dole jest!“ Ovaj odgovara: „Ma evo sad ću, samo malo, ne vidim dobro.“

Mislim se: „Upali svjetlo, budalo...“

bluzer81 @ 10:31 |Komentiraj | Komentari: 0
Prozor u život (nakdnadno objavljeno)
    Pozdrav svim gledateljima naše životne televizije, a danas ćemo malo o gledanju tuđih fiktivnih života koji nekim blesavim čudom neke od naših života čine naoko smislenim. Oni koji nam zagorčavaju život čine naš dnevni ciklus besmislenim, a onda nam po povratku s posla pruže mogućnost da uživamo u nečemu što zapravo ima smisla samo za te manipulatore stvarnošću. Televizija potencijalno može biti spas ukoliko vam je toliko dosadno i želite odmoriti mozak na sat-dva, čak i cijeli dan ako ste se probudili mamurni k'o psi ili pak bolesni i onemogućeni u kretanju. Ali ako vam mozak neprekidno odmara najviše uz televiziju, posljedice takvog odmora nesagledive su.

    Danas je crna kutija u kući vjerovatno najprihvaćeniji predmet u rubrici „normalno“ i „neophodno“. Vjerujem da bi ljudi preživjeli bez miksera, pećnice, veš-mašine pa čak i frižidera, ali bi bili u stanju ubiti ukoliko bi im netko oduzeo prozor u svijet. Ono što se modernom čovjeku takvim činom može napraviti jest oduzeti mu život, znači - također ubiti. Barem na nekakav način... Kako možete nekome uzeti život ako mu oduzmete televizor? Jednostavno - televizija možda nije stvorena da bi stvorila iluziju života, ali se u takve svrhe danas obilato koristi. Danas joj je to možda jedina zadaća. Potrebno je zabaviti masu, staviti je u hipnotički trans i zaraziti npr. TV serijom koja je vrlo popularna, ali ne nužno i inteligentna i kvalitetna, tako da se nehumane radnje iza naših leđa mogu nesmetano odvijati. Televizija služi za „pripremanje terena“ za buduće političke i ekonomske (opet nehumane) poteze, služi za stvaranje odanih i poslušnih potrošača nepotrebne robe. Pogledajmo vrijedi li spomena današnji TV program... Pa vrijedi samo toliko da vam ilustriram što se tamo nudi... 

   Krenimo nekako od jutra ili još bolje - od početka dana koji kreće od ponoći. Televizijski program koncentrirao se u samo nekolicinu grupa emisija istog ili sličnog žanra. Među tim grupama teško je reći koja grupa prednjači količinom ispiranja mozga, dosade, uvredljivosti za ljudski intelekt... U očaju jer nisu naučili slušati sebe i uzeti više kontrole svog života u svoje ruke, jer traže spas na krivom mjestu, ljudi vjeruju tarot majstorima telefonske zarade. Eventualno praćenje javljanja gledatelja u studio može uzrokovati bol u trbuhu i mrlje na zidu. Bol u trbuhu, ali i u mišićima i na koži lica i čela jer uzrokuju navalu smijeha ili žestoki „spič“ dlanom po čelu u očaju, a ako ste se odlučili za ponoćni obrok, pazite da isti uistinu ne završi na zidu kada prasnete u smijeh. Ili ste sve shvatili ozbiljno pa ćete proći bez posljedica, bez rezultata, ali i bez novaca kada stigne račun. Dalje ne bih komentirao jer takvo što toga nije vrijedno.

   U noćnim satima na nekim programima mogu se pratiti oglasi i video reklame napaljenih, željnih i vlažnih djevojaka koje su lijepe otprilike kao prostitutke, a ukoliko ih zovnete okrenuvši broj, bit ćete bez para, ali vjerovatno i bez saznanja da možda uopće s njom niste pričali, s izabranicom svoje kite i daljinskog upravljača... Inače, „ruf an“ djevojke nikada me nisu privlačile, a gledanje porno i erotskog materijala nikada mi nije imalo previše smisla. Djevojke su bolje i realnije u stvarnom svijetu, a seks mi je definitivno draži od masturbiranja pa sam se odlučio za konzumiranje istoga umjesto zvanja radi osobnog bankrota, vlažne maramice i spuštenih gaća u samoći sobe.

    Ujutro kreće ispiranje mozga i nadograđivanje lažne stvarnosti. Naravno, pričam o prvoj informativnoj emisiji koju do kraja dana prate i ostale. Vijesti i dnevnik - trebam li uopće više trošiti riječi na kreatore lažne i smrtonosne stvarnosti i ideja? Malo toga što tamo kažu ima veze s pravim stanjem stvari... Usmjeravanje razmišljanja naroda okrutan je čin u kojem narod gušta. Jutarnji program također je popunjen definitivno maloumnim modernim crtanim filmovima za djecu.

    Dio prijepodnevnog, ali i cjelodnevnog programa su sapunice, što hrvatske, što strane... Porijeklo je nebitno, bitno je da je sadržaj u principu sličan, da je radnja maksimalno razvodnjena i isprekidana debilnim reklamama koje spadaju u posebnu kategoriju ispiranja mozga i vrijeđanja čovjeka. Dakle - imamo dobru djevojčicu koja plače u svakoj sceni i do kraja snimanja završi na hitnoj zbog dehidracije, imamo zlu kučku namjera skrivenijih od namjera kakve Angele Merkel ili Condoleezze Rice. Imamo svakodnevicu fiktivnih likova što sudjeluju u priči koja redovito prelazi sve granice malograđanštine. Uvijek imamo nekoga tko umire kroz cijeli serijal i tko u svakoj epizodi leži u bolničkom krevetu. Imamo hrpu napirlitanih muškaraca i žena koji izgledaju tako kao da u životu znaju samo za shopping centre. Imamo obustavu svih životnih aktivnosti kada dođe termin za prikazivanje serije. Ako ih pratite sve, onda zagarantirano ne živite.

    Reklame, ah te reklame... Zapamtite, djevojka u crnoj haljini u realnom svijetu nikada ne nosi omekšivač za rublje u džepu u kojeg on uopće ne stane, i to na modnu reviju kako bi se mogla rugati drugoj glupači. Zapamtite još jedno - nigdje na svijetu čopor djece ne odlazi srati u tuđu privatnu kuću jer u tom WC-u imamo novi trovač kvalitetnog smrdljivog zraka. Točka.

    Povremeno prekidanje programa hipnotičkim skečevima TV prodaje. Najtužnije jest to što neki stvarno i povjeruju da se automobil da obrisati u jednom potezu krpom koja iza sebe ne ostavlja fleke. Drugi vjeruju da je set noževa uistinu poklon „za džaba“ koji dolazi uz ostatak ponuđene obmane.

    Ukoliko se omakne kakav dobar dokumentarac, to je u doba kada su klinci u školi, kada ne mogu pratiti nešto zanimljivo jer su u instituciji za ispiranje mozga u kojoj piju, duvaju i vrijeđaju profesore koji također nisu svjesni kolektivne obmane, barem što se nekih predmeta tiče. Ne može vam se lagati kroz likovni odgoj, ali povijest sve manje ima smisla, kako se neke istine otkrivaju. Uskoro bi mogla biti i klasična fizika u istom košu. U periodu kada su mnogi doma, postojalo je nekoliko dobrih emisija koje su ukinute zbog paranoje vladajućih i otkrivanja pozadinske hrvatske stvarnosti ili su, poput „Na rubu znanosti“ pomaknute u doba tarota i vlažnih djevojaka.

    Popodne kreće set od 25 emisija o kuhanju u kojima se pola ljudi ne zna ponašati u gostima kako treba, u kojima frustrirani pojedinci jedva dočekaju svoju terapiju u kojoj će maksimalno iskritizirati domaćina, a potom skrahiraju u vlastitom načinu primanja gostiju. Pitam se - koliko ima zadovoljstva u gledanju u tuđu kuhinju. A i danas svi vole biti na televiziji. Pa se onda prijave u „Krv nije voda“ koja je vrhunac debilizma na čitavom programu, ako izuzmete postojanje „Big brothera“.

    A „Big brother“... Oooo, „Big brother“... Kakvo uživanje u realnoj emisiji u kojoj 10-ak potpunih imbecila prosipaju okolo svoje umotvorine i spermu. U takve osobe npr. suprotnog spola ne bih čak ni prosuo svoju spermu. Nisu vrijedne ni gledanja, a kamoli redovitog praćenja. Reality show? Kao prvo - to nije hrvatski naziv. Kao drugo - što je tu pobogu realno? Realno je imati kameru u svakoj sobi? Realno je čuti sablastan glas kojemu ne vidite lice? Realno je da vam taj glas naređuje i da vas kažnjava? Realno je da si izoliran od vanjskog svijeta? Kada mi netko kaže - reality, to povezujem sa stvarnim životom, a ne s ovakvim stvarima. Ah da, uistinu sam blesav kao kakav gledatelj Big brothera. Zaboravih da bi naš svijet i trebao postojati u takvom konceptu na kojeg nas pokušavaju naviknuti - da nas budno oko prati i kažnjava za svaku sitnicu. Kontrola čovječanstva - za neke mit za sprdnju, za neke realnost koja se naočigled svih najavljuje, ali i previđa.

    Dolaze večerni sati i novo ispiranje mozga, veličanje grupe društva koja bi u budućnosti trebala biti još represivniji organ kontrole stada. Ako nije tako, čemu onda pokušaj da nam se policijska država svidi kroz desetke emisija o ekipama za očevid i borbu protiv terorizma? Je li normalno da se istovremeno prikazuje toliko serija o policiji? A nekome valjda jest...

    Kraj dana, tj. tjedna ispunjavaju filmovi i nesretne emisije poput „Red Carpet“-a. Filmovi... Što o njima reći? Kao prvo - većina filmova prolazi kroz ruke FBI i kojekakvih urednika... Gotovo svaki je politički ili već nekako usmjeren prema idejama vladajućih ljudi SAD-a i svijeta. Čudi me što još nisam vidio igrani film u kojemu se poskrivečki ili otvoreno veliča EU. Ali pretpostavljam da takvih već ima. Međutim, subliminalne poruke bit će eventualno tema nekog drugog članka. Trenutno smatram da poplava filmova o vanzemaljcima i vanzemaljskoj prijetnji ima svoju svrhu. Kvaliteta većine njih iznimno je upitna ili neupitno loša, ali poruka je jasna, ako ste ikad čuli za mogućnost objavljivanja lažne vanzemaljske prijetnje u svrhu prikrivenog u režiranog stvaranja drukčijeg, kontroliranijeg i represivnijeg svijeta. Ipak, volim pogledati dobar film, ali veselje raste ako u njemu prepoznam kakav subliminal. A što se našeg programa tiče - količina od 20 filmova se prikazuje jedan po jedan - prvo na HRT-u pa na ostalima, sve u razmaku par tjedana. Kad se ispuca svih 20 na svih 4 glavna programa, kreće se opet istima.

    Kada je riječ o sportu, tu moram svjesno isključiti saznanje da se i sport igra prema pravilima ekonomije i željama mafije itd. Masovni sport izgubio je smisao. Ili ne? U najkritičnijim mjesecima za (ne)postojeću državu Hrvatsku, Hrvati će zaboraviti na sve osim Vatrenih i piva. U tom periodu vući će se bitni skriveni politički potezi. Ma neće se niti morati skrivati, narod će zaboraviti na patnju kada Olić postigne gol... Eee, da - pivo! Netko očito misli da su muškarci debili kad prikazuje toliko mnogo reklama u kojima se veliča ispijanje piva. Ili možda stvarno jesu? Ne znam, ne bih o tome previše, iako znam da smo alkoholičarska nacija. Ipak, postoje neki kojima nije svejedno što ih se degradira jer im boca piva, p...a, sise i guzica uz nogomet nisu najvažnije stvari u muškaračkom životu. Sve je to super, ali u normalnoj mjeri. Ako previše popiješ tog piva, niti ćeš vidjeti loptu niti ćeš poslije moći upražnjavati seks, a kamoli svršiti.

    A od jutra do mraka - dodatno pranje mozga EU jednoumljem. Čovjek bi se mogao zapitati, ukoliko je svjestan reklama i spotova koji govore samo „DA“ u korist odricanja od države - zašto takav idealan svijet nije stvoren prije kako sada ne bi živjeli u korupciji, krvoproliću, tretiranju mozga od strane religijskih zlotvora i besparici...?

    Međutim, nije sve tako crno - postoji jedan dio programa koji je ipak dobar, ali on počinje kada pritisnete crvenu tipku na daljinskom upravljaču. To je život. To je priroda. To je život kojeg je lakše živjeti ako vam TV odvuče pažnju, ali baš zato TV treba ugasiti kako bi se loš život mogao pokušati mijenjati. Postoji jedan ekran puno veće rezolucije i šire slike. Slika je široka toliko koliko možete vidjeti od lijevog do desnog ruba vidnog polja. A ta slika može pokrivati i 360 stupnjeva. Dovoljno je da se samo okrenete oko sebe. I pogledate u tu nepomičnu sliku. Ali ona je nepomična samo ako gledate jako daleko. Ako napravite mali „zoom“, otkrit ćete travku i granu koja se njiše na vjetru, otkrit ćete ako gledate dovoljno dugo kako se i oblaci miču. Otkrit ćete nešto što je uistinu opipljivo i mnogo realnije od onoga čime vam se mozak i dnevna soba pune dok TV radi. Otkrit ćete da oni na vijestima lažu i počet ćete kreirati svoj svijet i svoje vrijeme. Oni će vas pokušati spriječiti, ali ne dajte se. Svaki, ama baš svaki čovjek može u nekom polju umjetnosti biti kreativan. Ili može barem šetati, biti u prirodi. To je nekada teško jer ljudi rade, imaju svoje obveze u ovom iluzornom svijetu u kojem svi živimo, ali siplati se potruditi. Pa bolje je umrijeti gledajući u Sunce, nego da vam voditelj Dnevnika kaže posljednje „laku noć“...

bluzer81 @ 10:25 |Komentiraj | Komentari: 0
Izbori - najbolji politički vic (nakdnadno objavljeno)
    Uffff... Napokon gotovo! Iako se dosadne i naporne izjave nastavljaju i danas, napokon je gotova predizborna farsa ispunjena lijepim lažima i prikrivenim sebičnim namjerama. Imali smo priliku svjedočiti poplavi reklama za stranke koje je bilo nemoguće izbjeći, makar i ne pratili medije. Lica hrvatskih gnjusoba i klaunova promatrala su nas i smijala nam se sa svakog jumbo-plakata, sa svakog rasvjetnog stupa i konzerve kukuruza šećerca. Kao da nije dovoljno bolna realnost što imbecili i zatupljene „seljačine“ dobivaju regionalnu vlast - lica poput Keruma i ostatka hrvatske političke i (ne)intelektualne elite nekima su uzrokovala dodatne boli. Ili barem želju za pljuvanjem i trganjem plakata dok se pijan vraćam kući. Pitam se je li mi se rigalo od lošeg vina ili od pogleda na Jadranku i ostale maloumnike. I zamislite - oni su stvarno loš prizor, a pogotovo kada ih vidite duplo. Goreg vizualnog užasa u nas nema, osim eventualno onoga kada bacite oko na TV dok je na programu neka od početnih epizoda „Hrvatska traži zvijezdu“ ili „Nad lipom“...

    No idemo mi skrenuti pažnju s ruganja staroj i budućoj vlasti. Stvarno nije lijepo. Nije se lijepo drugome rugati kao što se naši političari nama rugaju od devedesetih pa se nećemo previše spuštati na njihovu intelektualnu razinu. Ali ipak ću još samo malo guštati (a je i neki gušt, mo'š mislit'). Možeš biti akademski građanin, završiti sve potrebne škole da bi ovladao tehnikom vladanja i manipuliranja (možeš sam manipulirati ili biti posrednik preko kojeg netko drugi manipulira onog ispod tebe), možeš biti koliki god snob hoćeš, ali ako si glup, onda si glup. Ali to te neće sputati u kampanji ili vladanju. Glupila ima na obje strane. Smiješ biti glup jer je i narod glup. Ali uvijek ćeš biti malo pametniji od njih jer sami ni za što nisu sposobni. Kako bi i bili kada su naučeni da ne razmišljaju i uplašeni, istraumatizirani razmišljanjem. Narod je glup jer misli da sudjeluje u promjeni. No dobro, nije narod toga svjestan pa je optužba „glup“ preteška. Promjena nije upitna. Upitan je samo smjer u kojem se odvija, iako nije teško pogoditi kuda će nas odvesti nova vlast - u propast. Ili EU. To je prvi znak da druga garnitura na vlasti ima cilj kao i prethodna te da će nastaviti s kriminalom tamo gdje je HDZ stao. Tko god je na vlasti, ima direktivu izvana da ne smije oblatiti EU i da o njoj treba pričati samo pozitivno te na kraju Hrvate, bez uvažavanja njihovog mišljenja, uvesti u organizaciju.

    Iluzija o promjeni i o slobodi izbora nemjerljiva je. Narasla je do neslućenih granica. No dobro, te granice su slutili oni koji su ih i postavili kao cilj. O promjeni je besmisleno pričati, a još se besmislenije nadati i vjerovati u nju. Dok je naš sustav življenja baziran na postojanju novca, ovakvog tržišta i ovakve ekonomije, promjene neće biti (barem na bolje). Drugi ključan faktor koji djeluje u kombinaciji s prvim jest stanje uma masa. Nije se napredovalo. Dapače, opće tupilo širi se kao virus i jača. Kada ljudsku trenutnu prirodu, odnosno bolje rečeno - program, spojite s trulim temeljima kapitalizma i ostalih sustava (koji se samo naoko bitno razlikuju), rezultat ne može biti drukčiji, već je uvijek isti. Nove garniture rade stare stvari.

    Stanje uma može se pročitati kroz slijedeće, ono što mi je jedna od najfascinantnijih karakteristika imbecilnosti našeg naroda - HDZ pokrade i prevari pa se bira SDP. Oni naprave isto, a onda se nekim čudom opet bira HDZ. Kada su po drugi puta napravili vrhunsku prevaru, sada su završili s mandatom i opet je izabran SDP, kao najjači dio koalicije koja sama sebe naziva „Kukuriku“. HAHA, kakav show, kakvi nazivi, kakva sprdnja i lakrdija! I bogtemazo - kako narod uživa!

    Iskreno ne znam da li bih si otvorio pivo i sa strane promatrao svu tu farsu uz gromoglasan smijeh ili bih otvorio čitavu gajbu piva i uz pijane suze zaspao pijan u parku, bez nade za budućnošću iole boljom. Pa ovo je show neviđenih razmjera, nešto najbolje što se u svijetu zabave može ovdje ponuditi! Bili smo svjedoci ogromne farse u kojoj su se među tom spomenutom (ne)intelektualnom elitom razmjenjivale najgore inteligentne uvrede, ali najviše uvrede kakvih bi se postidjela i mala dječica prije nego nauče smisleno nekoga uvrijediti, a da to sa strane ne zvuči prebanalno, idiotski jednostavno i plitko, onako „vrtićki“...

- „Ti si glup!“

- „Ne, ti si glup i smrdiš...“

- „Ne, ti si.“

- „Ali ja sam prvi rekao, tvoje ne važi...“

    A narod! Ljudi moji - narod! Narod se smije, narod se ne zna pošteno niti naljutiti! Mi radimo isključivo 2 stvari:

1. kada nas sjebu, još više se naguzimo uz komentare „šuti i radi (bez plaće)“, „pomoli se Bogu za bolje i kada ti je teško“ itd.

2. radimo ono što je obilježilo ovu predizbornu kampanju, a i svaki objelodanjeni kriminalni potez pred našim nosevima - pričamo jebene viceve!

    Ma ne mogu vam opisati koliko mi tragikomično izgleda pričanje viceva o Jadranki i ostalima, koliko sam nekada ljut na takve reakcije potlačenog naroda. Čemu, pobogu, tolike izrade karikatura i ruganje? Razumijem onaj narodni savjet: „Smij se kada je teško“. Ali ovo su, ljudi moji, krive reakcije, pogotovo ako su jedine! Što, Hrvatima je to sve smiješno, kao što je i za mene sam pojam izbora?

    Vrtnja u krug, opet ista priča, opet jednako obmanjen narod. Ne mogu vjerovati koliko komentara prosječnih čitatelja danas čitam - svi apsolutno likuju nad porazom starih gadova, svima je drago i rugaju se, pričaju viceve i usude se komentirati kako će nam sada sa smjenom vlasti granuti sunce. E hoće k...c moj! Ponavljam - uz trenutni stupanj svijesti civilizacije i našeg naroda te uz činjenicu da novac i ovakvo poslovanje njime čine okosnicu našeg življenja i ponašanja u životu - jedina realnost je da su izbori beskorisna igračka koja je dana masama kako bi si mogli umisliti da je njihov glas bitan. Kako će biti bitan, ako je svim strankama cilj isti - pojedincima u njima okoristiti se, a svim ostalima koji su imali šanse za pobjedu - ulazak u EU? Tako se spašava država? Vođenjem u skup država u koji ćemo više novca ulagati, nego dobivati, u kojem ćemo vanjskim kapitalistima prodati i najmanji centimetar plodne zemlje i zadnju kapljicu vode?

    Zapamtite - sve je igra, sve je laž, sve je iluzija stvorena u svrhu centralizacije moći i jačanja korporativnih i bankarskih osvajača, robovlasnika i kolonizatora. I tako će biti dok se ne dogodi PROMJENA NAČINA CIVILIZACIJSKOG RAZMIŠLJANJA KOJE SE KAO NIKADA UDALJILO OD SAME PRIRODE I PRIRODE ČOVJEKA. Kuc-kuc, ima li koga u tim našim glavama? Ma koga ja to vidim? Jel to napokon neki pametan glasić i likić u hrvatskoj glavi? A neee, to je samo fotošopiran hibrid Jadranke i Sanadera... Ma - jel to on nešto priča? A neee, samo se smije kao klaun... Ma kakva je to muzika? Ahhh, to je samo glazbena kutija kraj koje pleše majmunčić...

bluzer81 @ 10:16 |Komentiraj | Komentari: 0
U zemlji čuda (naknadno objavljeno)
    Poštovano roblje, još jednom vas pozdravljam iz ove naše rupe, kako mentalne, tako i gospodarske. U „Lijepoj našoj“ događanja su sve manje lijepa, a rulja je još uvijek slijepa. Nedavno je obilježena obljetnica pada Vukovara, a kako stvari sada stoje - za koju godinu obilježavat ćemo i pad čitave Hrvatske ako nam to bude uopće dozvoljeno. Ako se neki pitaju tko nam ima pravo što dozvoljavati, mogao bih im nabrojati prilično širok krug ljudi, odnosno grupa koje su svojom fašističko-korporativnom čizmom duboko kročile na hrvatsko tlo i u hrvatski um i koje traže svoje pravo da odlučuju o tuđem teritoriju. Europa se prije 70-ak godina osvajala puškom, a sada se osvaja lažima, reklamom bez alternative i općenito korporativnim djelovanjem.

    U suštini iste vanjske sile, ali pomoću novih ljudi oplemenjenih starim mračnim nastojanjima, nedavno su uzrokovale rat na našim prostorima prodavajući prethodno ideje o Velikoj Srbiji samim Srbima koji su kao i svi ostali narodi svijeta vrlo lako nasjeli na fikciju stvorenu radi financijske koristi bogataške svjetske elite, a isto tako naizmjenično potpomažući obje strane. Količina nemoći i manjak želje za samostalnim razmišljanjem pojedinca u masi i mase same ponekad me iznova fascinira iako sam toga u potpunosti svjestan. Ne samo narodima s naših prostora, već i ostalim narodima Europe i ostatka svijeta manipulira se oduvijek i čini se da se začarani krug nikada neće prekinuti. Smišljeno i svjesno trovanje uma od strane trovača nesvjesno se prenosi s generacije na generaciju među otrovanima. Roditelji mentalni otrov nehotice prenose na djecu jer im se lampica u vlastitom mozgu ne pali, jer previše vjeruju autoritetima ili vide što autoriteti rade, ali se s time nevoljko ipak na kraju - pomire. „Šuti i radi“.

    Mi Hrvati volimo u posljeratnom vremenu misliti da smo uistinu poseban narod, popularan u svijetu. Iskreno, pitam se tko nas uopće voli ako sami sebe ne volimo dovoljno da bi se usudili makar malo promisliti o tretmanu nad nama kojeg sprovodi svjetska elita putem svojih hrvatskih marioneta koje će sada putem izbora samo promijeniti imena, ali ćud i namjere - ne. Ako već i promislimo, onda se najčešće izgovara: „A što ćeš...“, „Šuti i radi...“ i slične idiotarije kojima se nemilice iznova kažnjavamo, propadajući fizički i duhovno u bezobraznoj količini nepoštivanja samih sebe.

    Već se godinama na sva usta vrišti o ulasku Hrvatske u EU. Upravo je to pravo i konačno vrijeme da Hrvati valjda po prvi puta u povijesti uistinu razmisle o sebi, ali napokon nešto odluče i u svoju korist, kako se država opet ne bi prodala za sitniš. Realno, nikada do sada i nismo bili samostalni, čak bih se usudio reći da ni nakon Domovinskog rata nismo ostvarili samostalnost jer puno moćnije sile od hrvatske nisu nestale s ovih prostora, već putem medija, banaka i drugih tvrtki njime neprestano upravljaju. Ipak, službeno smo na papiru imali svoju državu. Ono što sada slijedi jest gubitak i tog statusa. A ono što je tome prethodilo daleko je pregazilo granicu zdravog razuma.

    Dakle, Hrvati moji, pretpostavljam da sami sebe smatrate dovoljno pametnima, da se oslanjate na svoj vid i sluh vjerujući u njihovu sposobnost i razinu osjetljivosti u dekodiranju stvarnosti. No ako je to istina - kako je moguće da toliko velik broj ljudi ne reagira drukčije osim ravnodušno, odnosno s nadom i ushićenjem vezanog za ulazak u EU? Bit će nam bolje? Haj'mo malo promotriti situaciju iz slijedeće perspektive...

    Već godinama srednjestrujaški mediji prema naredbama kroje atmosferu oko pregovora o ulasku u Uniju te ulaska samog, a potom i o blagodatima koje ćemo tamo navodno uživati. Ako bi se vjerovalo njima (a većini su oni jedini izvor stvarnosti), negativni aspekti članstva ne postoje. Ali prvo razjasnimo jednu stvar, čisto da za početak sve bude terminološki jasno - Hrvatska nema potrebe za ulaskom u Europu. Narod stalno koristi taj izraz - „ulazak u Europu“. Da se razumijemo - Hrvatska je geografski, ali i ekonomski dio Europe. Kako bi bilo da boravite u jednoj sobi, a stalno pokušavate ući u tu istu sobu?

    Vratimo se na nasilnički medijski tretman. Ako netko godinama urla o tome kako je sve bajno i krasno, kako članstvo u „Big Brother uniji“ ima isključivo pozitivne posljedice, ne djeluje li to pomalo nasilnički? Jedino što vidim u medijima jest hipnotičko ponavljanje jednih te istih fraza svo to vrijeme. Sve je začinjeno umjetnim, usiljenim smješkom domaće elite koja nas je gurnula preko ruba ponora. Mi smo im, dakako, to dopustili jer ne može masa skočiti s litice grupno samo zato jer ju uvelike manja masa gura s leđa. Za to je isključivo potreban pristanak gurnutih i omalovaženih, odnosno njihova letargija i nesklonost kvalitetnom i dubljem razmišljanju o svijetu oko sebe. Pojedini članovi te mase nadalje imaju manjak ljudskih kvaliteta i prepotentno se nazivaju normalnim ljudima, građanima. No što je tu normalno ako netko od njih promijeni čitave svjetonazore i ponašanje kada se dokopa pozicije i novca? To su postupci jednako sramotni kao i anemičnost naroda. Međutim, da se vratimo na prvu misao u odlomku - ako se nešto stalno predstavlja ružičastim, onda definitivno u svojoj jezgri sadrži barem crnilo.  

    Druga bitna stvar u cijeloj priči jesu informacije nikakve ili „na kapaljku“ o prosvjedima naroda zemalja koje su već u Uniji. Tuđe nezadovoljstvo kosi se s bolesno optimističnom kampanjom osvajanja tuđeg teritorija, resursa i sloboda. Nepodobne treba ušutkati. I onda kažu da je fašizam umro? On je samo promijenio naziv.

    Nadalje - ono što je najvažnije upravo slijedi. Volimo imati visoko mišljenje o ljudskom rodu, ali ne poznajemo neka od osnovnih pravila prema kojima bi čovjek trebao funkcionirati u ovom svemiru. Čovjek je rođen sa svetom mogućnošću da bira vođu ili svoj put u kojem je on vođa, da bira ono što će reći, misliti, jesti, piti i raditi. Međutim, politika Unije unosi neke novitete zbog kojih ćemo na ulicama biti pod stalnom prismotrom kamera, zbog kojih ćemo sve teže uzgajati ili konzumirati organsku hranu u koju nisu umiješani prsti nacističkih znanstvenika, zbog kojih nećemo imati pravo niti na iskorištavanje svog dvorišta i onoga u njemu kako to želimo. Netko će nam reći kakvu vodu i odakle ju smijemo piti, dok „ČIJU“ nije upitno. Bit će njihova jer „Hrvatske vode“ se upravo prodaju. Šuška se i o tome da će zemljama članicama fluorirati vodu, kako se to radi u SAD-u. Otpad industrije nije za baciti, već za staviti u zubne paste i miješati u izvorima vode za piće jer njena konzumacija ostavlja čovjeka oštećenim, poslušnim i letargičnim u razmišljanju. Podsjetimo se - fluor je davan Židovima u nacističkim logorima smrti kako bi se doslovce pomirili sa svojom sudbinom i kako bi bili poslušni zatvorenici. Nadalje - propisivat će nam veličinu i izgled voća i povrća, a zdrav i nesimetričan plod koji ima miris i okus bit će, ukratko - nepoželjan ili čak ilegalan, u najmanju ruku za prodaju.

    O politici zemalja članica odlučivat će ljudi koji s tim zemljama nemaju veze, praktički iza zatvorenih vrata. London, Pariz, Berlin i Washington odlučivali su o životima Hrvata, Srba i Bošnjaka do sada - zašto bi strane strahovlade u budućnosti imale još veće ovlasti? Da li vam naviru neka sjećanja iz školskog povijesnog gradiva? U redu, znam da je pisana i učena povijest sve više glupost astronosmkih razmjera jer se njome manipulira u svrhu budućih ekonomskih i političkih zbivanja, ali je očito činjenica da smo većinu vremena bili pod tuđom čizmom. Dobro, dragi moji sunarodnjaci, znam da neki od vas misle da je za Hrvatsku tako najbolje, ali ako se to opet dogodi, molim vas - bez izražavanja nezadovoljstva, jasno? Ili napokon uzmimo stvari u svoje ruke i reagirajmo ne kako „oni“ to žele (jer to uključuje mnogo nasilja i smrti), već kako bi iskrenom ljudskom biću to priličilo. Ključan je razvoj svijesti, a metode „ružičaste“ kampanje, mahnitog ponavljanja fraza i sustavnih OČITIH laži ipak taj razvoj znatno usporavaju ili obrću u suprotnom smjeru. A najgore je prepoznati teror i reći: „Ah, što ćemo, mi smo tek mali bespomoćni ljudi...“ To npr. od svojih roditelja često čujem. Je li to istina ili će se jednom uistinu dogoditi taj prekrasan dan kada ćemo početi poštivati SEBE bez lažnog ega i potrebe da si činimo konstantnu štetu i šok na sveukupno biće?

    Idemo dalje - ako Unija odluči s nekime započeti rat (a to će se NEMINOVNO dogoditi), Hrvatska će eventualno biti prisiljena biti agresor i ubojica djece negdje drugdje, a ne samo kao trenutno u Afganistanu.

    I naposlijetku, u kratkom sažetku, dolazimo do naprosto najnevjerovatnije činjenice i najgore farse u povijesti Hrvatske - do odluke naroda samog o svojoj sudbini. Naravno, riječ je o referendumu. To vam je ono kad bismo MI trebali odlučiti o NAMA, a što autoriteti trebaju poslušati i provesti. Međutim, niti mi odlučujemo, niti ovi gore provode bilo što osim realiziranja svojih interesa, usputno ostavljajući iza sebe glad, smrad truleži ljudskog mesa, još gori smrad iz učmalih mozgova mladih i najmlađih koje su sjebali odmah u početku učeći ih (kroz obrazovni sustav)kako to naš svijet tobože izgleda i što on uistinu jest. Slušam, neprestano slušam kad god stignem, slušam kako narod diše. Međutim, samo je nekolicina prozborila o povijesnoj gluposti koja nam se događa ispred nosa i upravo zbog toga bi nam situacija trebala najviše smrdjeti - prvo se obave pregovori, potom se potpisuju pristupni ugovori, a onda se nekoga nešto pita. Čemu pitati narod da li je „ZA“ ili „PROTIV“ ako je o tome već odlučeno? Taj čin hrvatske marionetske vlasti najveća je uvreda za hrvatski intelekt, ali opet - on je upitne kvalitete. Svojim postupcima i načinom života stalno pokazujemo drukčije...

    Na listu nezakonitih i nasilnih radnji usmjerenih prema hrvatskom i europskom čovjeku na kraju bih dodao isticanje zastava EU na svim važnijim zgradama u hrvatskim mjestima. Ono što stvarno bode u oči jest to da plava zastava sa žutim zvjezdicama stoji UVIJEK ispred hrvatske, na lijevoj strani. Moramo razumjeti da je to protuustavna radnja ako se uzme u obzir činjenica da mi još uvijek nismo dio Unije pa prema tome zastava ne bi niti trebala biti tu, a kamoli ispred naše zastave. Taj čin, uz raspisivanje referenduma nakon odlučivanja, drugi je po redu u rangu besramnih uvreda upućenih hrvatskom narodu od strane hrvatske i europske vlasti.

    Razmislim li kao čovjek koji ima svoja kozmička prava i prirodu, pored svih blagodati kojima se mažu oči, za zaokružiti „NE“ na referendumu (ako će to uopće polučiti nekakav rezultat) dovoljno je shvatiti da nam se rugaju, da nas smatraju nižim bićima (u čemu im mi pomažemo stavom o sebi samima) i da odlučuju o stvarima o kojima nitko nema pravo odlučivati osim nas samih! Ali opet, nekome je sasvim dovoljno da mu netko slaže da će biti više novaca za sve. Kao da smo sastavljeni od novaca, a ne od vode i ostalih komponenata i elemenata života. Bit će više novaca, više nego ikada, ali nikada za toliko manje ljudi kao sada. I nemamo pojma da na izborima „ne smije“ pobijediti nitko tko bi mogao reći - NE. Prostitutku poševiš i platiš joj, a EU će nas poševiti i naše novce staviti u svoj džep pun kondoma za sve ostale države članice.

    Čudna država, čudna vlast, čudni mi potlačeni. Teža psihodelija, brate... Zemlja čudesa kao Alisin svijet, ali LSD na ovim prostorima stvara sve lošiji „trip“...

bluzer81 @ 09:32 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
36954
Arhiva
« » sij 2012
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Pretraga
Tople preporuke
TagList
Index.hr
Nema zapisa.